Jer 49 | SerDKE | STEP | Za sinove Amonove: ovako veli Gospod: zar Izrailj nema sinova? zar nema našljednika? zašto Malhom naslijedi zemlju Gadovu? i zašto se narod njegov naseli u njegovijem gradovima?

Jeremiah 49

1 Za sinove Amonove: ovako veli Gospod: zar Izrailj nema sinova? zar nema našljednika? zašto Malhom naslijedi zemlju Gadovu? i zašto se narod njegov naseli u njegovijem gradovima? 2 Zato evo idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti da se čuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovijeh, i ona da bude gomila razvalina, i sela njezina popaljena ognjem; i Izrailj će obladati onima koji bjehu njim obladali, govori Gospod.

3 Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen; vičite sela Ravska; pripašite oko sebe kostrijet, naričite i trčite oko plotova; jer će Malhom otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa. 4 Što se hvališ dolinama? Rastopila se dolina tvoja, kćeri odmetnico! koja se uzdaš u blago svoje: ko bi udario na me?

5 Evo ja ću pustiti na te strah otsvuda unaokolo, govori Gospod Gospod nad vojskama, i raspršaćete se svi, i neće biti nikoga da sakupi bježan. 6 Ali ću poslije povratiti roblje sinova Amonovijeh, govori Gospod.

7 Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama: zar nema više mudrosti u Temanu? nesta li svjeta razumnima? iščilje li mudrost njihova? 8 Bježite, obratite pleći, zavrite se duboko, stanovnici Dedanski, jer ću pustiti na Isava pogibao njegovu u vrijeme kad ću ga pohoditi.

9 Da ti dođu berači, ne bi li ti ostavili pabiraka? da dođu lupeži noću, ne bi li odnijeli koliko im je dosta? 10 Ali ja ogoluznih Isava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade sjeme njegovo, braća njegova i susjedi njegovi, niko ne osta. 11 Ostavi sirote svoje, ja ću im život sačuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me.

12 Jer ovako veli Gospod: evo, koji ne bi trebalo da piju iz čaše, doista će piti; a ti li ćeš ostati bez kara? nećeš ostati bez kara, nego ćeš zacijelo piti. 13 Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da će Vosora biti pustoš, rug, čudo i prokletstvo, i svi će gradovi njezini biti pustinja vječna.

14 Čuh glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima da reče: skupite se i idite na nju, i dignite se u boj. 15 Jer gle, učiniću te da budeš mali među narodima i prezren među ljudima.

16 Obijest tvoja i ponositost srca tvojega prevari tebe, koji živiš u rasjelinama kamenijem i držiš se visokih humova; da načiniš sebi gnijezdo visoko kao orao, i odande ću te svaliti, govori Gospod.

17 I zemlja će Edomska biti pustinja, ko prođe mimo nju, svak će se čuditi i zviždati radi svijeh rana njezinijeh. 18 Kao kad se zatr Sodom i Gomor i susjedstvo njihovo, veli Gospod, neće se naseliti ondje niko niti će se baviti ondje sin čovječji.

19 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan silnoga; ali ću ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviću nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja? i ko će se preti sa mnom? i koji će mi pastir odoljeti?

20 Zato čujte namjeru Gospodnju što je naumio za Edomce i misli njegove što je smislio za stanovnike Temanske: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opustjeti stan s njima.

21 Od praske padanja njihova zemlja će se tresti, i vika će se njihova čuti na Crvenom Moru. 22 Gle, doći će i doletjeće kao orao i raširiće krila svoja nad Vosorom, i biće srce u junaka Edomskih kao srce u žene koja se porađa.

23 Za Damasak. Posrami se Emat i Arfad, jer ču zle glase; rastopiše se, strah je na moru, ne može se umiriti. 24 Damasak klonu, obrati se da bježi, drhat ga poduze, tuga i bolovi osvojiše ga kao porodilju. 25 Kako se ne ostavi slavni grad? grad radosti moje?

26 Zato će popadati mladići njegovi na ulicama njegovijem, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod nad vojskama. 27 I raspaliću oganj u zidovima Damaštanskim, i proždrijeće dvore Ven-Adadove.

28 Za Kidar i za carstva Asorska, koja razbi Navuhodonosor car Vavilonski, ovako veli Gospod: ustanite, idite na Kidar, i zatrite sinove istočne. 29 Uzeće im šatore i stada, zavjese njihove i sudove njihove i kamile njihove oteće, i vikaće na njih strašno otsvuda.

30 Bježite, selite se daleko, zavrite se duboko, stanovnici Asorski, govori Gospod, jer je Navuhodonosor car Vavilonski namjerio namjeru protiv vas, i smislio misao protiv vas. 31 Ustanite, idite k narodu mirnome, koji živi bez straha, govori Gospod, koji nema vrata ni prijevornica, žive sami.

32 I kamile će njihove biti plijen, i mnoštvo stoke njihove grabež, i rasijaću ih u sve vjetrove, one što se s kraja strigu; i dovešću pogibao na njih sa svijeh strana, govori Gospod. 33 I Asor će biti stan zmajevski, pustinja dovijeka: niko se neće ondje naseliti, niti će se baviti u njemu sin čovječji.

34 Riječ Gospodnja koja dođe Jeremiji proroku za Elam, u početku carovanja Sedekije cara Judina, govoreći: 35 Ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja ću slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu; 36 I dovešću na Elam četiri vjetra s četiri kraja nebesa, i u sve te vjetrove rasijaću ih, tako da neće biti naroda kuda neće otići prognanici Elamski.

37 I uplašiću Elamce pred neprijateljima njihovijem, i pred onima koji traže dušu njihovu; i pustiću zlo na njih, žestinu gnjeva svojega, govori Gospod, i pustiću za njima mač dokle ih ne zatrem. 38 I namjestiću prijesto svoj u Elamu, i istrijebiću odande cara i knezove, govori Gospod. Ali u pošljednje vrijeme povratiću roblje Elamsko, govori Gospod.